Preko UMA do DUŠE

{Image1} Čovek kao neiskorišćeni potencijal

Zamislite da ste od početka života odgajani tako da ostvarite svoj puni potencijal. Da koristite svoje prirodne sposobnosti i veštine. Da ste svesni svoje prave prirode i da imate mogućnost da pravite svoje izbore umesto da korisite tuđe šablone. Svesni svojih izbora i mogućnosti. U stanju ste da prevazilazite prepreke i usmeravate tok energije radi razvoja i napretka.

Kako to postići?

Da biste znali kako da preusmerite tok energije, potrebno je da stalno stičete nova znanja i da se prilagođavate promenama.

Većina ljudi nakon školovanja zapostavi dalje učenje. Upadne u kolotečinu, radi po automatizmu, uči samo ono što mora kako bi preživela. Zato danas ima toliko mnogo ljudi u zrelim godinama koji se još uvek ponašaju kao deca. Telo čoveka se formira negde do 14. godine, i on je već tada sposoban za reprodukciju. Međutim, čovekov um ostaje nedovršen.

Prema Ošu, telo čoveka se formira i dovrši, ali um ostaje poludovršen, a duh praktično netaknut. Čovek se rađa sa mnoštvom mogućnosti. Može nadrasti svoju prirodu, ali može i pasti mnogo ispod nje. Čovek umre, a da nije razvio vlastiti duh. Umesto da postavlja sebi izazove i raste, razvija se ka duhovnoj evoluciji, horizonti inteligencija spavaju u njemu.

Kao što je zdravom telu potrebno da bude vitalno, u dobroj kondiciji, tako je i zdravom duhu potrebna zdrava duša, a duši zdrav, razvijen um.

„Kao i kod fizičkog tijela kod kojeg zdravlje nije samo odsutnost bolesti, zdrava duša nije samo ona koja je slobodna od negativnih misli i emocija.” - Tomisav Budak (u Kriterijumima duhovnog, duševnog i telesnog zdravlja)

Što je čovek svesniji svoje prave prirode, to su mu veće mogućnosti da živi kvalitetan, kretivan i ispunjen život.

Prema Brusu Liptonu, ako verujete da geni kotrolišu vaš život, a nemate pojma koje gene ste nasledili prilikom začeća, onda ste vi žrtva nasleđivanja. Podređeni ste moćima vaših gena.

Svaka ćelija je obdarena namerom i svrhom da preživi. Ona aktivno traži okolinu koja će podržati njen opstanak, a u isto vreme izbegava toksine i neprijateljsku okolinu. Što je organizam svesniji svoje okoline, veće su šanse da će preživeti.

Kada se ćelije udruže, one eksponencijalno povećaju svoju svesnost. Ako svaka ćelija ima svesnost X, kolonija ima svesnost X puta onoliko koliko ima ćelija u koloniji. Saradnja je neophodna za evoluciju, a mi smo je nekom zgodom izgubili.

Zato je rad na grupnim radionicama, u grupnom polju udružena energija, „sinergija” više ljudi koji rade na istom cilju. Udružena energija petoro ljudi nije pet nego sedam. S udruženom energijom više ljudi koji rade na istom cilju polje u kom se radi biva jače i intenzivnije, a informacije do kojih se dolazi su jasnije, preciznije, čistije.

Više o duhovnoj terapiji možete pročitati OVDE