Neću da radim babu

Na radionicama, u polju, mi rasprostiremo sadržaj naše svesti, koja uključuje i stanje naše trenutne svesti i ono što je u podsvesti: prošla sećanja, iskustva, traume, obrasci...

Ovo je slično kao na primer kada idemo kod gatare da nam „baci karte“ i kaže kakve ćemo sreće biti u budućnosti.

Gatara intuitivno, uz našu pomoć kada zamišljamo želju dok ona meša karte, pa mi presečemo te karte, na talonu ispred nas rasprostire stanje naše svesti, kroz arhetipske slike koje su nacrtane na kartama. Onda uzme da ih tumači onako kako se ti simboli inače tumače kroz kolektivnu svest, a ona tu malo doda i svoju intuiciju, iskustvo, pa to onda tumači  kroz svoj filter, iz nivoa svoje svesti, obrazovanja, kulture i sl..

Isto tako, kada u polje postavimo naš cilj, pomoću predstavnika na grupnoj radionici, mi u polje rasprostiremo sadržaj svoje svesti. U nama žive, kao živa bića,  misaono energetski obrasci naše „babe“ utisnuti u naše sećanje, u naše ćeije, kao drugi mozak, i on počinje da priča svoju priču kroz druge ljude koji učestvuju i pomažu nam u radu.

Na taj način mi dobijamo uvide gde smo u odnosu na cilj. Tu vidimo našu unutražšnju neravnotežu, otpore ka ostvarenju cilja. Vidimo da naše misli sudaraju jedna drugu, da zvuče kao raštimovani orkestar, jedni  u klin, drugi u ploču. Ako je baba pričala da je brak bezveze, da samo moraš da pereš gaće i kuvar ručak i služiš kao seksualna robinja, to odzvanja u svakoj našoj ćeliji. Ako mi iz života znamo da nije baš tako, doživelismo a i vidimo u svetu oko nas, ipak jedan deo nas, naše telo, veruje u babinu priču i onda su  naše šanse za srećan partnerski odnos jako male.

Većina nas smo deca iz toksičnih porodičnih odnosa. Začeli su nas, rodili i gajili  roditelji koji su u emotivnom, mentalnom i duhovnom smislu često i sami bili deca. Neuki u većini živitnoh situacija, nesnađeni u velikom broju životnih okolnosti, frustrirani svojim roditeljima šefovima na poslu, prenosili su nam svoje iskustvo i blokade, kao i svoje alate. Njihove životne obrasce čuvamo u svom DNK i automatski sledimo. Ako ove obrasce ponovo ne osvestimo, preradimo i zapamtimo na nov zdrav način u duhu vremena u kome živimo, šanse za uspeh su male. Čak i a ko su ti njihovi alati bili super, bili su to pre 30 god. Danas, na pragu 2023. ako ih ne ažuriramo, više nam štete nego što nam koriste.

Ovo je terapija upoznavanjem sebe. A sebe najbolje upoznajemo kroz odnose sa drugima, posebno onim najbližim.  

Ali ljudi najčešće dođu i kažu neću da radim babu. Ne želim da radim na članovima porodice  na svom porodičnom stablu, tj na odnosu sa najbližima, mamom, tatom, babom i dedom sa obe strane, što se inače radi prilikom slaganja stabla. A kako će onda da upoznaju sebe?

Sigurno postoje i druge efikasne tehnike, ali meni je ova dala nabolje rezultate, i zato je volim i radim.

Kako onda voleti mrtve, postavilo se pitanje na radionici?

Mi ih se sećamo i volimo ih kao onda kada su otišli, na primer pre 20 godina. Vidimo ih umorne, bolesne, razočarane. Slušamo ono što su nam onda pričali. I loše se osećamo zbog toga,

A da su sada živi, i oni bi naučili što šta u životu tokom ovih 20 god, razvili bi neke nove alate, i sada bi i njihove priče i odnosi sa nama bili drugačiji. Zato te odnose treba „pretresti“ i obnoviti.

Mi živimo priče koje sebi pričamo. Priču novca, priču braka, priču uspeha..

Naši preci žive u našem DNK. A naše iskustvo živi u našem RNK. Kada ažuriramo DNK novim informacijama tada blagosiljamo i obogaćujemo i svoje pretke novim znanjem.

Sami tim im više ne dugujemo ništa i nema više potrebe za osećanjem krivice i griže savesti što im nešto dugujemo, što nismo dovoljno uradili za njih ili im dovoljno dali. Dajemo im sada, kroz novo znanje i iskustvo, kroz vraćen energetski tok ljubavi, razmene i blagosova i to je dovoljno.

Do sledećeg susreta sa njima!

Kako možete kvalitetno raditi na traumama na nekoj od radionica/terapija pročitajte OVDE